Matrijarhat | SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE

Osamdesetih godina 19. stoljeća pojavila se nova riječ: matrijarhat. Ta riječ je kovanica od latinskog mater (majka) i grčkog arhein (vladati) i označuje političku vlast žena u društvu i njihovu dominaciju u obitelji. Suprotan pojam matrijarhatu je patrijarhat. Ta riječ potječe iz kasnog grčkog jezika, iz Septuaginte, prijevoda Starog zavjeta. Već na prvi pogled se vidi glavna razlika između ova dva pojma. Prvi je u odnosu na drugi nov i o njemu se aktivnije raspravlja tek zadnja dva stoljeća. Dok drugi još aktivno živi u našoj kulturi.

Ideja o vladavini žena je bila nevjerojatna kad ju je Bachofen godine 1861. objavio u svomu «Majčinskom pravu». Na nju se polako privikavalo i postupno ju se prihvaćalo budući da je odgovarala općem raspoloženju koje je tada vladalo u društvu. Društvo je pokazivalo veliki interes za daleku prošlost. Počelo je cijeniti informacije o nekom drugom svijetu, svijetu u kojem su vladale žene, a ne muškarci. I danas se pojavljuju nove varijante tog učenja, i to ne samo od strane povjesničara. Za njom su posegnuli i ženski pokret, marksizam, psihologija i književnost. Otad se o tome beskrajno mnogo pisalo s odobravanjem, odbijanjem ili diferenciranošću. U isto vrijeme kad i Bachofen, etnolog John McLennan je došao do sličnih zaključaka, a Bachofen je utjecao na Morgana (Lewis Henry Morgan) i Engelsa.

1. «Majčino pravo» i «Drevno društvo»

Johan Jakob Bachofen (1815.-1887.) je švicarski pravnik i klasicist, koji je inspiriran svojim istraživanjem antičke mitologije razvio teoriju evolucije sistema srodstva. U svojoj knjizi «Majčino pravo» zastupa tezu da je matrijarhat najraniji oblik ljudskog društva. «Matrijarhat je, dakle, opći kulturni stupanj čovječanstva koji se može naći u svih naroda prije prelaska u patrijarhat.» (Wesel, 1999.: 12). Nadalje, tvrdio je da su žene od samog početka bile fizički inferiornije, ali da su se svojom kultnom nadmoći i «religioznim posvećenjem» ipak uspjele probiti u prvom stupnju razvoja ljudskog društva. Još je govorio da na početku povijesti nije postojao brak, već heretizam, dakle slobodna seksualna zajednica više žena s više muškaraca. Pa iz tog doba potječe običaj dobivanja imena po majci, a ne po ocu, jer zbog tog neurednog općenja žena s više muškaraca nije ni moglo ustanoviti tko je otac. Taj heretizam je bio povezan i sa zajedničkom imovinom žena i muškaraca te zajednice. Na početku je, dakle, postojao grupni brak i prakomunizam, kako su kasnije tvrdili Morgan i Engels. Dokaze za svoje tvrdnje dijelom nalazi u povijesti, a većim dijelom u mitologiji. Bio je pravi majstor za interpretaciju antičkih mitova. Henry Morgan je s svojim djelom «Drevno društvo» iz 1877. najvažnija potvrda Bachofena. On je tom knjigom položio kamen temeljac budućim etnološkim istraživanjima. Okosnicu knjige čini otkriće rodbinskih struktura u Irokeza, skupine sjevernoameričkih indijanskih plemena u državi New York, u plemenu u koje je i sam živio. Irokezi su bili matrilinearno društvo.

Do Morganova otkrića su agnatsko srodstvo (kad su djeca u srodstvu ili samo s obitelji svoje majke ili samo obitelji svoga oca) i patrilinearnost bili skoro jedno te isto. Nitko nije ni pomišljao da bi mogla postojati agnatska matrilinearnost. Ne samo što je pronašao novi sustav srodstva, Morgan je otkrio do tada nepoznati politički sustav: uređenu anarhiju. U različitim plemenima Irokeza pripadnost srodničkim skupinama određivala se samo unilinearno, tj. nije postojala središnja instancija već samo skupine sa svojim starješinama. Budući da su se sjevernoamerički Indijanci u kojih je otkrio matrilinearnost, po njegovom mišljenju nalazili na vrlo ranom stupnju kulture u odnosu na grčka i rimska plemena i njihovu patrilinearnost, Morgan je zaključio da je podrijetlo po majčinoj liniji starije. Kao i Bachofen, i Morgan je pretpostavio da je na početku razvoja postojao grupni brak, te da je stoga jedino izvjesno bilo tko je majka djeteta. Te se tako slaže s Bachofenovom pretpostavkom o prvobitnom matrijarhatu. Ono što je Morgan opisivao bila je matrilinearnost, opća jednakost i demokracija. Irokezi su jedno od malobrojnih matrilinearnih društava u kojemu žene uistinu imaju iznenađujuće jak položaj, i to ne samo u obitelji već i u političkom životu plemena. Od više stotinu društava za koje se zna, Irokezi su jedino koje bismo s izvjesnim pravom mogli nazvati matrijahalnim.

2. Mit o Amazonkama

Mit o Amazonkama je vjerojatno najpopularnija priča koja predstavlja matrijarhat u punom svojem značenju. Ta država žena-ratnica, po legendama, se nalazila na sjeveroistoku Male Azije, u području rijeke Termodonta. Muškaraca u toj državi ili uopće nije bilo ili su pak samo služili za održavanje potomstva, dakle u stanju ropstva. One nisu samo branile svoju državu već su išle i u osvajačke pohode do Grčke i Sirije. Pritom su osnivale mnoge gradove i susretale se s velikim junacima grčkih legendi. Kod kuće su se uglavnom bavile lovom i ratničkim vježbama. Na taj način su odgajale i svoje kćeri, dok su mušku djecu ili sakatile ili ih slale njihovim očevima preko granice. Naime, bilo je izveštaja po kojima u njihovoj zemlji uopće nisu živjeli muškarci, već da su se, umjesto toga, jednom na godinu, u proljeće, u pograničnim planinama zbog nastavka roda sastajale sa susjednim muškim narodom. Prema predodžbama starih Grka, Amazonke su spadale u najdrevniju prošlost. Još ih Homer spominje kao daleku legendu koja je na izdisaju. No, je li to samo legenda ili ima i istine u toj priči? Prije tridesetak godina pojavio se povjesničar Fridich Cornelijus sa svojom «Povijesti Hetita». Tu se govori o klasnoj borbi u kojoj su žene koje su u to doba bile potčinjena klasa, upotrijebile silu protiv muškaraca. U zemlji na obalama Termodonta koja se nazivala i Azzi, oko 1200. godine prije Krista, u doba hetitskog kralja Arnavundasa III., tu su borbu protiv muškaraca prenijele i u Malu Aziju. Postoje i hetitski izvještaji o borbama na tom području i fundusi iz ženskih grobova s oružjem kao grobnim prilozima. Inače, «AM» je na hetitskom jeziku vrlo raširena riječ koja od milja označuje majku. Prema tome Amazonka znači «žena iz zemlje Azzi». Ondje se nalaze ženski gradovi: Amizos, Amazia, Amastris.

3. Mitovi indijanaca u Južnoj Americi

Yamani iz Ognjene Zemlje imaju tajni muški kult koji se naziva-kina. «Glavni cilj grupe muškaraca prilikom kine je da žensko stanovništvo nanovo podsjete na njihovu veću vrjednost i da postignu da sve žene nedvosmisleno osjete njihovu veću moć. Kinu su najprije izvodile žene. U to vrijeme jedino su žene imale moć: izdavale su naređenja muškarcima koji su bili poslušni, kao što danas žene podilaze muškarcima. U kanuu muškarci su također sjedili na krjevima, na krmi, a žene naprijed, na pramcu. Cijeli posao u kolibi obavljali su muškarci, dok su žene zapovijedale. Oni su se brinuli o djeci, održavali su vatru i čistili kože. Tako je uvijek trebalo biti. « (Antropologija žene, 1983.: 261). Mit dalje govori kako su žene izmislile veliku kina-kolibu u kojima se žene prizivale duhove, uvjeravajući muškarce da sve što se zbiva u kolibi, zbiva u nazočnosti duhova. Izlazile bi iz kolibe preobučene u duhove, potpuno premazane bojama i s maskama na glavi, tako da muškarci nisu mogli prepoznati vlastite žene. Vani bi potom uz veliku buku priređivale stravični spektakl. Muškarci bi peplašeni pobjegli u kolibe i ondje se prestravljeni skrivali. To se stalno ponavljalo i na taj način su žene držale muškarce u potlačenom položaju. Međutim, jednog dana je muškarac koji je morao opskrbljivati žene sa divljači u kina-kolibi, na putu prema tamo primjetio u laguni dvije djevojke kako sa sebe peru boju tipičnu za duhove i pritom uvježbavaju glasove poznatih duhova iz kultne kolibe. Čovjek je natjerao djevojke da mu kažu sve što se događa u kolibi. One su mu priznale da su to samo žene koje rade nered i da nema nikakvih duhova. Čovjek se vratio ostalim muškarcima i sve im ispričao. Muškarci su navalili na kolibu i poubijali većinu žena. Tako su muškarci preuzeli kult, a u Yamana je uveden novi poredak po kojem se žene moraju pokoravati muškarcima. I u Selk'nama, plemenu koje je također iz Ognjene Zemlje, priča se slična priča kao i u plemenu Yamana. I kod njih su žene nekad davno imale vlast. Kod Selk'nama čarobnjaštvo je bilo poznato jedino ženama. Za to su imale posebnu kolibu kojoj se nije smio približiti ni jedan muškarac.
Ondje su starije žene podučavale mlađe kako prouzročiti bolest kod svih onih koji im nisu dragi. Muškarci su živjeli u strahu i potlačenosti. Kako je tiranija žena postajala sve nesnosnijom, muškarci su ih odlučili sve poubijati. Došlo je do velikog pokolja u kojem su skoro sve žene bile poubijane. Muškarci su bili prisiljeni čekati nove žene, tj. djevojčice da odrastu. No iskrsnulo je pitanje što učiniti kako se sve to ne bi više ponovilo. Rješenje je pronađeno u osnivanju tajnog muškog kulta, kulta hain, čijoj se kolibi žene pod prijetnjom smrtne kazne nisu smjele približavati.

Zaključak

Povjesna provjera nije rezultirala postojanjem matrijahata ili nekim drugim općim kulturnim stupnjem čovječanstva. «Majčinsko pravo» obiluje pretjerivanjima, kao i mnogim pograšnim interpretacijama. Međutim, ostat će očuvani fragmenti toga djela koje je skrenulo pozornost na društva u kojima je uloga žene bila potpuno drugačija nego u Grčkoj i Rimu, kao i ostalim zapadnim zemljama. U Egiptu, na Kreti i u Likiji žene su bile izjednačene s muškarcima i postojala je matrilinearnost (agatsko srodstvo po ženskoj liniji), a djelomično i matrilokalnost (kad muž, žena i njihova djeca žive u mjestu ženina roda). Mogli bismo reći da je za Bachofena presudno to što je prvi uzdrmao vjeru u univerzalnost patrijahalne obitelji za koju se držalo da počinje od Adama i Eve i da kao institucija sve do 19. stoljeća neoborivo stoji na raspolaganju muškarcima.

Literatura

1. Wesel, Uwe: Mit o materijarhatu, SCARABEUS , Zagreb, 2004.
2. Zbornik: Antropologija žene, uredili: Žarana Papić i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983.

preuzmi seminarski rad u wordu » » »