Poremećaji ishrane

Svakog dana birajući hranu koju jedemo nesvjesno pravimo izbor između zdravlja i bolesti, dobrog raspoloženja i mrzovolje.Svakog dana pruža nam se mogućnost da napravimo promjenu koja će nas povesti ka zdravijem i ispunjenijem životu. Istraživanja su pokazala da, dvije trećine stanovništva razvijenih zemalja, smatra da bi ih promjena načina ishrane učinila zdravijim, ali odbijaju da bilo što učine usljed nedostatka volje.
Dobro psihofizičko zdravlje, kao rezultat pravilne i kvalitetne ishrane, je zaista dobar i dovoljno jak motiv da vas povede na jedno zanimljivo putovanje kroz veoma važan ,a u većini slučajeva zanemaren segment života a to je pravilna i zdrava ishrana.

OSNOVNI SASTOJCI HRANE

Da bi ste mogli da se bavite bilo kojim poslom vašem organizmu je potrebna energija, a za njeno dobijanje potrebna vam je pravilna, uravnotežena i na posljetku zdrava i dovoljna količina hrane.Jedinica za mjerenje energetske vrijednosti je kalorija i govori nam koliko je određena hrana „jaka“ odnosno koliku količinu dnevnih potreba našeg organizma može da zadovolji. A dnevna količina i unos kalorija je ustvari energija koja nam je potrebna za obavljanje svakodnevnih životni procesa koji se odvijaju u našem organizmu i poslova koje obavljamo u toku jednog dana.
U zavisnosti os spola, godina starosti, aktivnosti i još mnogo drugih faktora mi zadovoljavamo svoje potrebe za hranom. Sastojci koji se nalaze u hrani a daju tijelu energiju su masti i ugljiko hidrati. Pored energetskih potreba, organizam ima potrebu i za gradivnim materijalom jer neprestano gradi i zamjenjuje stare ćelije novim. Najveće količine gradivnog materijala nalaze se u proteinima pa je od izuzetne važnosti da ih uzimamo u dovoljnim količinama u toku cjelokupnog života.
Mnogi poremećaji koji se događaju u sadašnjem vremenu prouzrokovani su upravo zbog neravnomjernog i nerauvnoteženog zadovoljenja organizma hranom ili pak pretjeranog unosa određene vrste hrane što pak dovodi po pretjerane tjelesne težine pretilosti i gojaznosti. Poremećaji prehrane su jedan od glavnih uzroka obolijevanja u dvadeset i prvom stoljeću. Poremećaji ishrane su dugotrajne bolesti koje zahtijevaju dugotrajno liječenje. Prema klasifikaciji Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje, Američkog psihijatriskog društva navode se poremećaji uzimanja hrane a to su: anoreksija nervoza, bulimija nervoza, poremećaj hrane neodređen i pretjerano uzimanje hrane udruženo s drugim psihološkim smetnjama.

ANOREKSIJA NERVOSA

Anoreksija nervosa je psihička bolest, koja zastrašuje i zadivljuje. Anoreksija je poremećaj jedenja, koji rezultira drastičnim gubitkom tjelesne težine.Ljudi, koji pate od anoreksije, opsjednuti su mršavljenjem. Doista znaju izgledati poput kostura, ali misle da su debeli. Da bih još više smršavjeli, anoreksične osobe izgladnjivaju se i prekomjerno vježbaju. Iako je anoreksija nervoza poremećaj jedenja, razlog nije samo u hrani. Anoreksija je također način, na koji osoba pokušava izaći na kraj sa svojim emocionalnim problemima, perfekcionizmom i željom da sve kontroliraju. Anoreksija je često izopačeni način, na koji osoba pokušava dobiti samopoštovanje.
Pretpostavlja se, da oko 1% svih žena i djevojaka u SAD-u pate od anoreksije. Drugi kažu, da je brojka puna veća.
Anoreksija najčešće počinje u tinejdžerskoj dobi.
U 90% slučajeva od anoreksije pate djevojke i žene. Anoreksija ubija više ljudi, nego bilo koja psihička bolest. Umire oko 10% bolesnika, 20% ostaju kronično bolesni, a potpuno se oporavlja samo oko 40%. Anoreksična osoba ima česte depresije, čak i želju za suicidom. Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva.
Anoreksik se povlači iz društva, prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja.
Neće se liječiti, odbija pomoć roditelja i prijatelja. Na molbu da ode kod doktora ili da se bolje hrani, reagira vrlo žestoko. Iako može biti na rubu smrti, anoreksična osoba misli, da je s njom sve u redu.

Vrste anoreksije

Anoreksija se može podijeliti na dvije vrste. Obadvije vrste karakterizira gubitak tjelesne težine ili čak iznurivanje. Granica između njih je vrla mala i one se ponekad preklapaju.

Dvije vrste anoreksije su
1) samo ograničavanje
Anoreksične osobe gube težinu tako, da žestoko ograničavaju količinu uzimanja hrane. Također pokušavaju smršavjeti putem prekomjernog vježbanja

.2) izazvano povraćanje
Anoreksik se pokušava na različite načine riješiti kalorija: nakon obroka izaziva povraćanje, uzima laksativ ili diuretik, ili radi klistir. Neki od njih se prejedaju, uzimajuvelike količine hrane. Drugi pak uzimaju vrlo male količine, na primjer komadić kolača.Obje vrste anoreksije, osim drastičnog gubitka tjelesne težine, imaju i druge simptome.
Simptomi anoreksije

Simptomi anoreksije su: mršav izgled, kronični umor, vrtoglavica ili nesvjestica, lomljivi nokti, tanka, suha i lomljiva kosa, opadanje kose, tanke humovite dlačice, koje rastu po tijelu, gubitak menstruacije, zatvor, suha koža, snižena tjelesna temperatura (stalni osjećaj hladnoće), nepravilan rad srca, niski tlak, dehidracija, osteoporoza.

Emocionalne i bihevioralne oznake: odbijanje hrane, zanemarivanje osjećaja gladi, prekomjerno vježbanje, apatija, nedostatak emocija, problemi sa koncentracijom, česte depresije, suicidalne misli, povučenost.Simptomi anoreksije nisu uvijek vidljivi. Anoreksične osobe su vrlo vješti u tome, da od drugih sakriju svoje probleme.

Pazite na sljedeće znakove:,osoba propušta obroke, izmišlja opravdanja, da ne bi jela, jede samo "zdravu" hranu, obično tu, koja sadrži malo kalorija, razvija čudne navike hranjenja: na primjer, reže hranu na male komadiće ili ispljuje hranu nakon toga što ju sažvače, stalno važe hranu, sprema ukusne obroke za druge, ali sama ih ne želi jesti, stalno se važe, stalno se gleda u ogledalo, žali se na to, da je predebela, nosi vrećastu odjeću.

Komplikacije

Anoreksija može imati brojne komplikacije. Najgore od njih mogu završiti smrću. Anoreksija ima najveći stupanj smrtnosti od svih psihičkih bolesti - oko 10%.
Smrt se može desiti neočekivano - i ne samo zbog drastičnog gubitka težine. Smrt može biti rezultatom nepravilnog rada srca - aritmije - ili disbalansa elektrolita u tijelu bolesnika. Na takav način umrla je Karen Carpenter, što je pokrenulo interes prema anoreksiji.
Ozbiljne komplikacije anoreksije nervoze:anemija,srčani problemi, kao što je aritmija i zatajenje srca,gubitak koštane mase, kosti su sklone frakturama,problemi sa plućima nalik na emfizem,kod žena, gubitak menstruacije,kod muškaraca, snižena razina testosterona,gastrointestinalne probleme, kao zatvor, nadutost ili mučnina,neravnoteža elektrolita: niska razina kalija, kalcija, magnezija i fosfata,problemi sa bubrezima.Ako anoreksična osoba postane jako pothranjena, tada svaki organ u tijelu može biti oštećen, uključujući mozak, srce i bubrege. Tako oštećeni organi teško se mogu oporaviti.
Anoreksični ljudi mogu imati ne samo fizičke, nego i psihičke komplikacije, kao što su:depresija,anksiozni poremećaji,poremećaji osobnosti,opsesije,narkotička ovisnost.

Liječenje anoreksije

Osobi, koja boluje od anoreksije, trebat će kompleksno liječenje. Neophodna joj je pomoć liječnika, psihologa i dijetologa, koji imaju iskustvo u liječenju ljudi sa poremećajem jedenja.Ako je bolest napredovala i život osobe je u opasnosti, trebat će joj hitna hospitalizacija zbog dehidracije, neravnoteže elektrolita u krvi (što ugrožava rad srca) i psihičkih problema.

Liječenje anoreksije uključuje:

Medicinski nadzor. Zbog brojnih komplikacija koje izaziva anoreksija, u većini slučajeva potrebno je redovito praćenje vitalnih funkcija i razine dehidracije organizma bolesne osobe i promatranje njezinog psihičkog stanja. To obično radi obiteljski doktor, koji koordinira brigu o pacijentu u suradnji s timom liječnika, ili psiholog. Psihoterapiju. Liječnik će odlučiti, da li je potrebna psihijatrijska hospitalizacija, ili bolesnik može ostati kod kuče i odlaziti na terapiju. Individualna terapija može pomoči bolesnomu sa korekcijom ponašanja i promijeniti način njegovog razmišljanja.
Obiteljska terapija je bitna kod djeteta koje živi sa roditeljima. Vrlo je učinkovita u rješavanju obiteljskih konflikata, koji nastaju zbog ponašanja anoreksične osobe.
Kolektivna terapija također može donesti dobre rezultate, ako grupa pruži bolesniku pomoć i potporu. Budite oprezni: kod nekih osoba kolektivna terapija može dati obrnuti rezultat. Bolesnik će se natjecati sa ostalima u mršavosti.
Nutritivnu terapiju. Dijetolog će predložiti bolesniku odgovarajuću dijetu. Nutricionist po potrebi može sastaviti jelovnik i izračunati, koliko kalorija bolesnik treba uzimati da bi dobivao na težini. U ozbiljnim slučajevima, anoreksična osoba će morati primati hranu kroz posebnu cjevčicu, koja ide kroz nos do želudca.
Lijekove. Ne postoje lijekovi, koji liječe anoreksiju. Zbog depresija i tjeskoba, koje obično prate anoreksiju, često se propisuju antidepresivi. Vjerojatno, liječnik će također propisati vitamine i minerale, da bih se nadoknadio njihov manjak u organizmu.
Hospitalizaciju. U slučaju ozbiljnih komplikacija, psihičkih problema, jakoj pothranjenosti, dehidraciji, nepravilnog rada srca ili upornog odbijanja hrane, pacijent može biti hospitaliziran.
Neke bolnici su specijalizirane za liječenje ljudi sa poremećajem jedenja. Takve bolnice mogu pružiti najbolje liječenje.

BULIMIJA NEUROSA

Bulimija znači "bikova glad" i dolazi od grčkih riječi «bous» (bik) i «limos» (glad). Bulimija nervoza je bolest koja se najčešće javlja u djevojaka u kasnijoj adolescenciji ili u mlađoj odrasloj dobi, a rijetko se javlja u muškaraca. Obilježavaju je epizode prejedanja - uzimanje velikih količina hrane u kratkom vremenu. U ozbiljnijim slučajevima osoba može proždrijeti goleme količine hrane, obično ugljikohidrata. Namirnice bogate ugljikohidratima sadrže tvar triptofan, koja se u tijelu pretvara u serotonin, kemijski spoj koji donosi osjećaj spokoja i zadovoljstva. Tako su mnoge osobe s manjkom serotonina ovisne o ugljikohidratima, konkretno o raznovrsnim slatkišima, pekarskim proizvodima i tjestenini. Da bi spriječila nepoželjnu posljedicu prejedanja - dobivanje na težini - osoba povremeno ograničava unos hrane i povraća, uzima laksative ili pretjerano vježba. Prejedanje je obično praćeno osjećajima tjeskobe, tuge i krivnje. Neke osobe prejedaju se nekoliko puta tijekom dana, a svaki put nakon što se zasite, pribjegavaju povraćanju. Kad ga "uhvati" prejedanje, oboljeli može konzumirati 5000 kalorija dnevno, a zabilježeni su slučajevi i do 25.000 kalorija u jednom danu. Iznimno je moguća i smrt od akutnog širenja jednjaka. Kod nekih oboljelih žudnja za hranom toliko je snažna da osoba prekapa po kantama za smeće u potrazi za hranom ili krade s polica u trgovini, samo da zadovolji potrebu. Oboljeli doživljava svoje potrebe bolesnim i gnjusnim te ih drži u tajnosti.U 70 posto slučajeva poremećaj je praćen anoreksijom, a u 30 posto se očituje kao čista bulimija. Temeljna je razlika u tome što kod kombinirane bulimije i anoreksije ne postoji samo ovisnost o namirnicama, nego i izraženo odbijanje hrane, uz povremeno prejedanje. Smrtnost je kod bulimije veća nego u anoreksije, i to zbog medicinskih komplikacija izazvanih prejedanjem, povraćanjem i uporabom laksativa.

Dijagnoza i liječenje

Znaci koji mogu upućivati na bulimični poremećaj uključuju brzo dizanje od stola nakon jela i odlazak iz prostorije za objedovanje. Osoba najčešće izaziva povraćanje gurajući dva prsta desne ruke niz grlo, a taj postupak obično ostavlja kroničan plik na prstima tik ispod zgloba, gdje prsti taru o gornje zube. Ponavljajuće povraćanje dovodi i do oticanja žlijezda slinovnica, što se očituje kao meka nabreknuća na podnožju ušiju ili tik ispod podbratka. Traje li poremećaj nekoliko godina, nabreknuća postaju tvrda i trajna.
Iako skrivanje i nijekanje bolesti kompliciraju dijagnozu bulimije, postoji nekoliko temeljnih kriterija za utvrđivanje bolesti:
Česte epizode prekomjerna uzimanja hrane. Pacijent svaka dva sata jede više nego što bi normalnoj osobi bilo dovoljno.
Odsutnost kontrole prilikom takve epizode ili nesposobnost odolijevanja potrebi za hranom.
Kompenzacijski mehanizam usmjeren na izbjegavanje debljanja - namjerno povraćanje, uporaba sredstava za čišćenje ili pretjerivanje u tjelovježbi.
Pretjerivanje u jelu i kompenzacijske mjere moraju se događati barem dva puta tjedno tijekom tri mjeseca.

Medicinske i psihološke komplikacije

Komplikacije je kod bulimije obično moguće izbjeći uz pomoć multidisciplinarnog tretmana, koji sadrži slične komponente kao i tretman protiv anoreksije. Može ga provoditi liječnik, psihijatar, ili u nekim slučajevima klinički psiholog.
Primarni cilj tretmana jest zadovoljavanje tjelesnih i psiholoških potreba pacijenta. Konačni je cilj da osoba razvije toleranciju prema svom tjelesnom izgledu i ostalim osobinama te da uzmogne voditi zdrav i uravnotežen osjećajni život. S prikladnim tretmanom, većina se osoba prilično dobro oporavi ili se potpuno otarasi poremećaja.
Procjenjuje se da oko 1,1% do 4,2% žena tijekom života pati od bulimije nervoze.

UZROCI POREMEĆAJA PREHRANE

Ne postoji jedinstveni uzrok poremećaja prehrane. Niz faktora, uključujući kulturološki i obiteljski pritisak, neravnotežu te emocionalne i poremećaje ličnosti zajedno, dovodi do anoreksije i bulimije, iako je svaki poremećaj određen različitim kombinacijama tih faktora. Genetika također može odigrati malu ulogu.
Emocionalni poremećaji – Između 40% i 96% svih pacijenata doživjelo je depresiju ili tjeskobu; depresija je također uobičajena u obiteljima pacijenata s poremećajima u prehrani. Veća je vjerojatnost da će bulimični, a ne anoreksični pacijenti imati emocionalne poremećaje i disfunkcionalne obitelji. Međutim nije jasno jesu li emocionalni poremećaji uzroci ili posljedice poremećaja prehrane, ili oboje. Fobije i opsesivno-kompulsivni poremećaji obično prethode početku poremećaja u prehrani, dok se panika javlja tek kasnije.
Obiteljski utjecaj i genetički faktor – Negativni faktori u obitelji, koji mogu biti i naslijeđeni i stvoreni, igraju glavnu ulogu u poticanju i održavanju poremećaja u prehrani. U žena s tim poremećajima veća je učestalost spolnog nasilja. Ljudi s bulimijom češće nego ljudi s nekim drugim psihičkim poremećajima imaju pretile roditelje ili su i sami bili deblji tijekom djetinjstva.
Genetski faktori – Anoreksija je osam puta češća kod ljudi koji imaju rođake s tim poremećajem, međutim stručnjaci ne znaju točno što bi mogao biti nasljedni faktor. Genetska sklonost mršavosti uzrokovana bržim metabolizmom i popraćena kulturološkim odobravanjem može u nekih ljudi biti predispozicija za razvoj anoreksije. Naslijeđena sklonost pretilosti također može dovesti do poremećaja u prehrani.
Kulturološki utjecaji – Ako govorimo o pretilosti, neosporno je da poremećaji u prehrani predstavljaju pravu epidemiju u razvijenim zemljama. Društveni pritisak zapadne kulture sigurno igra vodeću ulogu u nastajanju takvog poremećaja. S druge strane, intenzivno se reklamiraju programi za smanjenje težine i predstavljaju mladi anoreksični modeli, a s druge strane, mediji su preplavljeni reklamama za nezdravu hranu.
Dakle, anoreksija i bulimija su rezultat spleta socijalnih i obiteljskih okolnosti, emocionalnih, fizičkih i genetskih predispozicija, ali i posebnih karakteristika ličnosti. Danas se smatra da, s biološkog aspekta, ključnu ulogu ima moždani serotonin, posrednik u regulaciji apetita, ali i ponašanja.

LIJEČENJE POREMEČAJA PREHRANE

Prva veća poteškoća u liječenju poremećaja u prehrani je često otpor anoreksičnog pacijenta koji vjeruje da je mršavost normalna, pa čak i privlačna, ili bulimični pacijent koji smatra da je namjerno izbacivanje hrane jedini način da se spriječi pretilost. Čak i gore, anoreksiju mogu poticati i prijatelji koji su zavidni na mršavosti ili sportski treneri koji potiču mršavost. Vrlo je važno informirati pacijenta i njegove bliske prijatelje i rođake o ozbiljnim posljedicama ovoga stanja i o važnosti započinjanja liječenja. Pacijenti mogu odustati od programa ako imaju nerealna očekivanja da će biti «izliječeni» samo putem terapeuta. Prije nego što program počne, treba im se objasniti da je bolan proces i da zahtijeva puni angažman i pacijenta i njegove obitelji. Povrat bolesti je uobičajen i zbog njega ne treba očajavati. Bulimija se najbolje liječi kombinacijom antidepresiva i psihoterapije. Ishod kod bulimije je obično povoljniji nego kod anoreksije; čak i nakon oporavka žene s anoreksijom često zadržavaju iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu.Anoreksični pacijenti čija je težina 30% ispod minimalne težine potrebne da bi se održalo zdravlje ili oni koji imaju poremećaje u srčanom ritmu, depresiju ili suicidalno ponašanje započinju liječenje hospitalizacijom. „Stručnjaci preporučuju 10 do 12 tjedana za puni nutricijski oporavak. Pacijenti s bulimijom za razliku od onih s anoreksijom rijetko trebaju biti hospitalizirani osim ako ciklus prekomjernog uzimanja hrane i namjernog izbacivanja nije doveo do anoreksije.“ (Poremećaji hranjenja, http://www.plivazdravlje.hr ) Jedan bitan cilj kod pacijenata s anoreksijom je dobitak težine. Ciljanu težinu postavlja samo liječnik. Pacijenti koji su izrazito pothranjeni započinju s 1500 kalorija dnevno kako bi smanjili mogućnost želučanih bolova. Anoreksični pacijenti često imaju brži metabolizam i potrebno je više kalorija da bi povećali težinu. Na kraju se pacijentu daje hrana koja sadrži 3500 ili više kalorija dnevno. Intravenozna prehrana je rijetko potrebna i koristi se samo u slučaju da je pacijentov život ugrožen. Ispitivanje pokazuje da se strogom dijetom metabolizam može priviknuti na pothranjenost i opirati učincima prekomjernog uzimanja hrane, tako da pacijenti imaju teškoća u povećanju tjelesne težine čak i kad se primjereno hrane. Multidisciplinarni timski pristup koji se sastoji od stalne podrške i savjetovanja neophodan je za dugoročni oporavak od svih vrsta teških poremećaja u prehrani. Ovisno o težini i vrsti poremećaja, članovi tima mogu biti liječnici specijalizirani za određene komplikacije, dijetičari, psihoterapeuti ili medicinske sestre.
Kao osnovna terapija za većinu pacijenta s poremećajem u prehrani, a posebno kod bulemičnih pacijenata je kognitivna behavioristička terapija. Ova terapija djeluje na principu da se model krivog razmišljanja i uvjerenja o vlastitom tijelu može objektivno prepoznati i promijeniti, čime se mijenja i odgovor i eliminiraju nezdrave reakcije na hranu. Proces obično traje od četiri do šest mjeseci. U tom periodu pacijent dobiva do tri obroka dnevno, uključujući i hranu koju je prije izbjegavao. Pacijent mora prvo naučiti kako prepoznati uobičajene nezdrave reakcije i negativne misli o hrani. Razgovorom s terapeutom pacijent na kraju sam može raspoznati krive stavove o tijelu i nedostižnom perfekcionizmu koji su osnova njegovog protivljenja hrani i zdravlju. Ljudi koji su se izliječili od anoreksije i dalje zadržavaju jaku potrebu za redom i preciznošću; te osobine, koje su bile rizični faktor za poremećaj, mogu biti i jake kvalitete koje se mogu koristiti za ponovnu izgradnju smislenog života.

ZAKLJUČAK

Porast postotka bolesti kao što su anoreksija i bulimija ukazuju na to koliko snažno društvo i zadane «norme» društva utječu na mlade osobe. Ideal mršavosti koji nam zadaje današnji svijet je dosegnuo svoju krajnjost i ove bolesti nam to dokazuju. Još uvijek se poremećaji u prehrani ne shvaćaju kao vrlo ozbiljne i čak kobne bolesti. Dijete su danas već toliko prisutne i normalne da se rijetko tko zabrine kad mu dijete kaže da je na dijeti. I često se tek vrlo kasno primijeti da je dijeta prerasla u poremećaj u prehrani. Adolescenti, radi toga što još nisu izgradili svoju osobnost i svoje stavove, te su nesigurni lagano podlegnu takvim bolestima. Vrlo je bitno što više informirati mlade o poremećajima u hranjenju te im konstantno jačati samopouzdanje kako ih brige o njihovoj nesavršenost, koja nas sve karakterizira, ne bi odvele na put k izgladnjavanju. U zadnjih par godina sve se više piše o ovim problemima što je vrlo pozitivno, ali mediji sa svojim modelima, reklamama te prekrasnim, mršavim, visokim ženama (ali i muškarcima) svima nama često poljuljaju samopouzdanje i šalju nas u krivi smjer. Svako doba ima svoje ideale i nadajmo se da će mršavost brzo izaći iz «trenda», jer ipak moramo svi priznati da izgled koji možemo nazvati «kost i koža» nije najatraktivnij.

LITERATURA:

1.Bogdanović D., Đorđević V., Interna medicina, Beograd, 1988.
2.Nalo Mehmed., Sportske vještine., Sarajevo 2005.
3. http://hpps.kbsplit.hr/hpps 2008.
4. http://www.plivazdravlje.hr
5.K. Lange Andersen, R. Masironi, J. Ruter-Franz, V.Seliger., Tjelesna aktivnost i zdravlje, Zagreb,1981.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD